Zajedničko Povjerenstvo za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama

Tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama pronađite u izborniku ispod teksta.

Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama potpisan je 7. prosinca 2017. godine, a sva ugovorena prava u njemu primjenjuju se od 1. prosinca 2017.  Temeljni kolektivni ugovor dostupan je poveznici. Zajedničko Povjerenstvo:
  • daje tumačenje odredaba TKU-a
  • daje prijedloge ugovornim stranama za izmjenu spornih članaka TKU-a
  • prati izvršavanje i izvještava obje strane o kršenju TKU-a
  • obavlja druge poslove određene TKU-om.

Povjerenstvo ima šest članova od kojih svaka Ugovorna strana imenuje tri člana.  Predsjednica Povjerenstva je Mirela Bojić, a za zamjenicu predsjednika imenovana je Tanja Malinac. Tumačenja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike možete pronaći na poveznici. Za predstavnike Vlade Republike Hrvatske u zajedničkom

Povjerenstvu imenovani su:
  • Stipe Mamić, član / Tanja Malinac, zamjenik člana
  • Matija Kikelj, član / Sanda Pipunić, zamjenik člana
  • Marija Pećanac, član / Kristina Hrgar, zamjenik člana
  • Za predstavnike Sindikalne strane potpisnice Ugovora, imenovani su:
  • Branimir Mihalinec,  član/  Anica Prašnjak, zamjenik člana
  • Tajana Drakulić, član / Mirela Matijević Erceg, zamjenik člana
  • Mirela Bojić, član, / Ana Tuškan, zamjenik člana

Sjedište Povjerenstva je mjesto predsjednika Povjerenstva. Povjerenstvo donosi poslovnik o radu. Odluke u formi tumačenja, Povjerenstvo donosi većinom glasova svih članova Povjerenstva. Ako se Povjerenstvo ne može složiti oko tumačenja odredaba TKU-a, tumačenje će povjeriti neutralnom stručnjaku. Članovi Povjerenstva sporazumjet će se o izboru neutralnog stručnjaka kao i o određivanju roka u kojem isti treba donijeti odluku. Tumačenje neutralnog stručnjaka, Povjerenstvo je dužno prihvatiti kao svoje tumačenje.

Upiti se podnose na obrascu kojeg možete preuzeti na poveznici.

Upiti za tumačenje zaprimaju se na adresi Ministarstva rada i mirovinskoga sustava, Ulica grada Vukovara 78, 10000 Zagreb odnosno na e-mail adresu: tumacenje.tku@mrms.hr. Tumačenja Povjerenstva redovito se objavljuju na web stranicama Ministarstva rada i mirovinskoga sustava.


 
Članak 24.
Tumačenje br. 86/19 od 22. ožujka 2019. godine

Temeljnim kolektivnim ugovorom propisana je samo obveza raspisivanja javnog natječaja radi ispunjavanja ustavne odredbe o jednakoj dostupnosti javnih službi svim građanima Republike Hrvatske. Temeljni kolektivni ugovor ne propisuje način i uvjete izbora kandidata.


Tumačenje br. 178/19 od 17. prosinca 2019.

Člankom 24. stavkom 1. TKU-a propisano je da se za zasnivanje radnog odnosa za sve poslove u javnim službama raspisuje javni natječaj. Sukladno članku 24. stavku 3. TKU-a, javni natječaj ne raspisuje se samo u slučajevima koji su predviđeni granskim kolektivnim ugovorima. Sukladno navedenom, u konkretnom slučaju javni natječaj se ne mora raspisati ako je takva iznimka predviđena Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje.
 
 
Članak 60.
Tumačenje br. 187/20 od 6. veljače 2020.

Sukladno članku 60. TKU-a, zaposlenica ima pravo na isplatu otpremnine ukoliko joj uslijed profesionalne nesposobnosti za rad radni odnos prestane zbog odlaska u invalidsku mirovinu (stjecanje statusa umirovljenika), odnosno ako joj radni odnos prestane zbog odlaska u mirovinu bilo koje vrste (invalidska, starosna,...).
Članak 30.
Tumačenje br. 91/19 od 5. travnja 2019.

Pripravnik u svrhu polaganja stručnog ispita ima pravo na plaćeni dopust u trajanju od ukupno 10 radnih dana bez obzira koliko puta polaže stručni ispit.
 
 
Članak 31.
Tumačenje br. 127/19 od 18. listopada 2019.

Ako je tjedno radno vrijeme raspoređeno na pet dana u tjednu, a dani tjednog odmora su u pravilu subota i nedjelja, a prijeko je potrebno da zaposlenik radi na dan tjednog odmora, zaposleniku se mora osigurati korištenje neiskorištenog tjednog odmora odmah po okončanju razdoblja koje je proveo na radu i zbog kojeg tjedni odmor nije koristio ili ga je koristio u kraćem trajanju (čl. 31. i 36. TKU-a). Sukladno članku 53. TKU-a, u konkretnom slučaju zaposlenik ima pravo i na uvećanje osnovne plaće za rad subotom 25% i na uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad 50%, pri čemu se ovi dodaci međusobno ne isključuju.
 
 
Članak 36
Tumačenje br. 171/19 od 11. prosinca 2019.

Ako je zaposleniku umjesto tjednog odmora kojeg nije koristio ili ga je koristio u kraćem trajanju osigurano korištenje neiskorištenog tjednog odmora sukladno članku 36. TKU-a, zaposlenik nema pravo na uvećanje plaće s osnove prekovremenog rada, već samo na uvećanje osnovne plaće s osnove rada subotom (25%) ili nedjeljom (35%).

 
Članak 37.
Tumačenje br. 81/19 od 7. veljače 2019.

Sukladno članku 37. TKU-a, zaposlenica koja zbog korištenja rodiljnog dopusta nije iskoristila godišnji odmor u 2017. godinu, po povratku na rad s rodiljnog dopusta u 2019. ima pravo na godišnji odmor iz 2018. godine kao i na regres za korištenje godišnjeg odmora u 2018. godini. Ako će zaposlenica u 2019. godini koristiti godišnji odmor i za 2019. godinu, u istoj će ostvariti pravo na regres za korištenje godišnjeg odmora u 2019. godini.


Tumačenje br. 146/19 od 12. studenoga 2019.

Sukladno članku 37. stavku 4. TKU-a, ukupno trajanje godišnjeg odmora ne može iznositi više od 30 radnih dana.
 
 
Članak 41.
Tumačenje br. 92/19 od 5. travnja 2019.

Sukladno članku 41. TKU-a, u slučaju prekida korištenja godišnjeg odmora temeljem odluke poslodavca, zaposlenik ima pravo na naknadu stvarnih troškova prijevoza koje je imao u polasku i povratku do mjesta u kojem je koristio godišnji odmor, kao i dnevnice u povratku do mjesta zaposlenja u visini određenoj TKU-om, ukoliko su ispunjeni uvjeti iz članka 63.TKU-a.
 
Članak 42.
Tumačenje br. 93/19 od 5. travnja 2019.

Obzirom da je zaposlenica od 2017. godine u mirovini (i za tu je godinu sukladno TKU-u iskoristila godišnji odmor u cijelosti), u nastavku radnog odnosa u trajanju do polovine radnog vremena u 2019. godini ima pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora za tu godinu.


Tumačenje br. 94/19 od 5. travnja 2019.

Zaposlenik koji odlazi u mirovinu ima pravo na puni godišnji odmor za godinu u kojoj odlazi u mirovinu.


Tumačenje br. 159/19 od 27. studenoga 2019.

Sukladno članku 42. TKU-a, zaposlenik koji odlazi u mirovinu ima pravo na puni godišnji odmor za tu godinu u kojoj odlazi u mirovinu.


Tumačenje br. 160/19 od 27. studenoga 2019.

Sukladno članku 42. TKU-a, zaposlenik ima pravo na puni godišnji odmor za 2020. godinu, koji može početi koristiti s prvim radnim danom u 2020.godini. Ukoliko zaposlenik nije u mogućnosti iskoristiti cijeli godišnji odmor u 2020. godini iz razloga prestanka radnog odnosa zbog odlaska u mirovinu, za dio godišnjeg odmora koji nije iskoristio zaposleniku će se, sukladno članku 82. Zakona o radu (NN br. 93/14, 127/17), isplatiti naknada za neiskorišteni godišnji odmor.


Tumačenje br. 161/19 od 27. studenoga 2019.

Sukladno članku 42. TKU-a, zaposlenik koji u 2020. godini odlazi u mirovinu, bez obzira na vrstu mirovine, ima pravo na puni godišnji odmor za 2020. godinu. U konkretnom slučaju, zaposlenik ima pravo u 2020. godini koristiti godišnji odmor za 2019. godinu i godišnji odmor za 2020. godinu i to u kontinuitetu bez obveze povratka na rad između korištenja ta dva godišnja odmora.
 

Tumačenje br. 173/19 od 11. prosinca 2019.

Zaposlenik kojemu po sili zakona radni odnos prestaje 2. siječnja 2020. godine, ostvaruje pravo na puni godišnji odmor za 2020. godinu. Međutim, budući da zaposlenik zbog prestanka radnog odnosa neće biti u mogućnosti uopće koristiti godišnji odmor, poslodavac mu je dužan, sukladno članku 82. Zakona o radu, isplatiti naknadu za neiskorišteni godišnji odmor. Kako je isplata regresa vezana uz stvarno korištenje godišnjeg odmora, u konkretnom slučaju zaposlenik neće ostvariti pravo na regres.

 
Članak 43.

Tumačenje br. 37/18 od 20. lipnja 2018.

Sukladno čl. 43. st. 1. TKU-a pravo na plaćeni dopust za rođenje djeteta ne odnosi se na rodilju nego isključivo na supružnika, životnog partnera ili izvanbračnog druga. Intencija članka 43. TKU-a je da se plaćeni dopust koristi u trenutku nastanka događaja zbog kojeg se odobrava plaćeni dopust.


Tumačenje br. 52/18 od 10. listopada 2018.

Sukladno članku 43. TKU-a, zaposlenik ima pravo na dva dana plaćenog dopusta za svako darivanje krvi tijekom jedne kalendarske godine. U pravilu su to dva dana neposredno nakon darivanja krvi, a u slučaju nemogućnosti njihova korištenja neposredno nakon darivanja, prema dogovoru s poslodavcem.


Tumačenje br. 75/19 od 5. veljače 2019.

Sukladno članku 43. TKU-a, u slučaju selidbe, pravo na plaćeni dopust pripada radniku isključivo za one dane kada pada događaj za koji se navedeni dopust dobiva uz dokaz o promjeni adrese boravišta odnosno prebivališta.


Tumačenje br. 95/19 od 5. travnja 2019.

U smislu članka 43. stavka 1. točke 7. TKU-a (teške bolesti roditelja, supružnika, životnog partnera, izvanbračnog druga ili djeteta) pod djetetom se smatra i maloljetno i punoljetno dijete. Pravo na pomoć se dokazuje dostavom medicinske dokumentacije.


Tumačenje br. 136/19 od 28. listopada 2019.

U konkretnom slučaju, zaposlenica ostvaruje pravo na 5 radnih dana plaćenog dopusta zbog smrti očuha, sukladno članku 43. stavku 1. TKU-a. Kao dokaz se može uzeti bilo kakav dokaz koji upućuje na postojanje bračne ili izvanbračne zajednice zaposleničine majke i očuha.


Tumačenje br. 153/19 od 19. studenoga 2019.

Sukladno članku 43. stavku 1. TKU-a, u konkretnom slučaju zaposlenik ima pravo i na tri radna dana plaćenog dopusta za tešku bolest majke, kao što je imao pravo i na tri radna dana plaćenog dopusta za tešku bolest oca. U jednoj kalendarskoj godini zaposlenik ima pravo na ukupno najviše 10 radnih dana plaćenog dopusta za slučajeve navedene u članku 43. stavku 1. TKU-a.


Tumačenje br. 154/19 od 19. studenoga 2019.

U slučaju rođenja blizanaca zaposlenik ima pravo na 5 radnih dana plaćenog dopusta.


Tumačenje br. 191/20 od 6. veljače 2020.

Za ostvarivanje prava iz članka 43. stavka 1. točke 7. TKU-a  na dane plaćenog dopusta zbog teške bolesti roditelja, supružnika, životnog partnera, izvanbračnog druga ili djeteta, dovoljno je poslodavcu dostaviti bilo koju vrstu medicinske dokumentacije iz koje je razvidno postojanje teške bolesti (nalaz liječnika specijaliste, povijest bolesti ili druga odgovarajuća medicinska dokumentacija).

Članak 44.
Tumačenje br. 96/19 od 5. travnja 2019.

Sukladno članku 44. TKU-a, zaposlenik ima pravo na plaćeni dopust u trajanju od 2 radna dana za pripremanje i polaganje ispita radi stjecanja posebnih znanja i vještina na koje ga je uputio poslodavac.
 
Članak 46.
Tumačenje br. 66/19 od 29. siječnja 2019.

Sukladno članku 46., stavku 3., svakom zaposleniku kojemu poslodavac otkazuje, a koji ima 30 i više godina staža kod istog poslodavca te razlog otkaza nije skrivljeno ponašanje zaposlenika, isplaćuje se povlaštena otpremnina u visini najmanje 65% mjesečne bruto plaće, isplaćene zaposleniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada.


Tumačenje br. 97/19 od 5. travnja 2019.

Sukladno članku 46. stavku 3. TKU-a, svakom zaposleniku kojemu poslodavac otkazuje, a ima 30 i više godina staža kod istog poslodavca te razlog otkaza nije skrivljeno ponašanje zaposlenika, isplaćuje se povlaštena otpremnina u visini najmanje 65% mjesečne bruto plaće isplaćene zaposleniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada. U slučaju osobno uvjetovanog otkaza ne radi se o skrivljenom ponašanju zaposlenika te mu se isplaćuje povlaštena otpremnina.


Tumačenje br. 179/19 od 17. prosinca 2019.

Sukladno članku 46. stavku 3. TKU-a, povlaštena otpremnina isplaćuje se zaposleniku koji ima 30 i više godina staža kod istog poslodavca. Sukladno članku 48. TKU-a, kao neprekidni staž kod istog poslodavca računa se neprekidni staž u javnim ustanovama odnosno drugim pravnim osobama kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu. Dakle, u staž potreban za ostvarivanje navedenog prava na povlaštenu otpremninu ubrojit će se samo godine radnog staža kod poslodavca u vremenu u kojem je poslodavac imao status javne ustanove.

 
Članak 48.
Tumačenje br. 23/18 od 7. svibnja 2018.

Zaposlenicima koji su, pod uvjetima iz čl.48. st.3. TKU-a ostvarili staž u državnoj i javnoj službi, od 1. prosinca 2017. takav ukupno ostvareni radni staž smatra se neprekidnim stažem u javnoj službi (staž kod istog poslodavca) za ostvarivanje radnih i materijalnih prava. Dakle, odredba čl. 48. st.3. TKU-a primjenjuje se od 1. prosinca 2017. godine.


Tumačenje br. 98/19 od 5. travnja 2019.

Jubilarna nagrada za rad isplaćuje se zaposleniku pod uvjetima utvrđenim člankom 48. TKU-a. Za stjecanje prava na jubilarnu nagradu računa se neprekidni staž u javnim službama, bez obzira na promjenu poslodavca i bez obzira na ugovoreno radno vrijeme (puno ili nepuno). S obzirom da u konkretnom slučaju nije bilo prelaska iz državne u javnu službu po sili zakona ili sporazumom između poslodavaca, ne radi se o neprekinutom stažu u javnim službama.


Tumačenje br. 99/19 od 5. travnja 2019.

Jubilarna nagrada za rad isplaćuje se zaposleniku pod uvjetima utvrđenim člankom 48. TKU-a. Za stjecanje prava na jubilarnu nagradu računa se neprekidni staž u javnim službama, bez obzira na promjenu poslodavca i bez obzira na ugovoreno radno vrijeme (puno ili nepuno). Pod sporazumom u smislu članka 48. stavka 3. TKU-a smatra se sporazum između državnog tijela i poslodavca u javnim službama.


Tumačenje br. 112/19 od 18. srpnja 2019.

Mirovanje radnog odnosa radi korištenja porodiljnog dopusta ne smatra se prekidom radnog odnosa niti prekidom radnog staža u smislu članka 48. stavka 1. TKU-a, ali se vrijeme provedeno u mirovanju ne uračunava u ukupni radni staž potreban za ostvarivanje prava na jubilarnu nagradu sukladno članku 68. TKU-a. Navedeno znači da se isplata sljedeće jubilarne nagrade prolongira za onoliko vremena koliko je trajalo mirovanje radnog odnosa.


Tumačenje br. 137/19 od 28. listopada 2019.

U konkretnom slučaju, zaposleniku koji je bio zaposlen na radnom mjestu načelnika općine, kao državnom službeniku kojem radno-pravni status nije promijenjen po sili zakona ili sporazumom između državnog tijela i poslodavca, navedeni staž ne može se, sukladno članku 48. stavku 3. TKU-a, ubrojiti u neprekinuti staž za ostvarivanje prava na jubilarnu nagradu.


Tumačenje br. 138/19 od 28. listopada 2019.

Mirovanje radnog odnosa za vrijeme služenja vojnog roka ne smatra se prekidom radnog odnosa niti prekidom radnog staža u smislu članka 48. stavka 1. TKU-a, ali se vrijeme provedeno u mirovanju ne uračunava u ukupni radni staž potreban za ostvarivanje prava na jubilarnu nagradu sukladno članku 68. TKU-a. Navedeno znači da se isplata sljedeće jubilarne nagrade prolongira za onoliko vremena koliko je trajalo mirovanje radnog odnosa.


Tumačenje br. 147/19 od 12. studenoga 2019.

Sukladno članku 48. stavku 1. TKU-a, u neprekidni staž u javnim službama, bez obzira na promjenu poslodavca, računa se staž ostvaren u javnim ustanovama odnosno drugim pravnim osobama kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu. Ukoliko su svi poslodavci navedeni u upitu (sadašnji poslodavac i raniji poslodavci) imali status javne ustanove odnosno druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, radni staž ostvaren u takvim ustanovama smatra se neprekidnim radnim stažem u javnim službama.


Tumačenje br. 148/19 od 12. studenoga 2019.

Mirovanje radnog odnosa zbog neplaćenog dopusta ne smatra se prekidom radnog odnosa niti prekidom radnog staža u smislu članka 48. stavka 1. TKU-a, ali se vrijeme provedeno u mirovanju ne uračunava u ukupni radni staž potreban za ostvarivanje prava na jubilarnu nagradu sukladno članku 68. TKU-a. Navedeno znači da se isplata sljedeće jubilarne nagrade prolongira za onoliko vremena koliko je trajalo mirovanje radnog odnosa.


Tumačenje br. 149/19 od 12. studenoga 2019.

U konkretnom slučaju zaposlenica je dana 3. studenoga 2018. godine ostvarila pravo na isplatu jubilarne nagrade za ostvarenih 10 godina neprekidnog radnog staža u državnoj odnosno javnoj službi.  Budući da je u vrijeme ostvarivanja navedenog prava zaposlenica bila zaposlena u Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, obvezu isplate predmetne jubilarne nagrade ima navedena Agencija.


Tumačenje br. 155/19 od 19. studenoga 2019.

Sukladno članku 48. stavku 1. TKU-a, u neprekidni staž u javnim službama, bez obzira na promjenu poslodavca, računa se staž ostvaren u javnim ustanovama odnosno drugim pravnim osobama kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu te staž ostvaren u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje i javnim ustanovama kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.


Tumačenje br. 185/20 od 6. veljače 2020.

U konkretnom slučaju Povjerenstvo ostaje pri svom Tumačenju br. 23/18 od 7. svibnja 2018. godine koje glasi: „Zaposlenicima koji su, pod uvjetima iz čl.48. st.3. TKU-a ostvarili staž u državnoj i javnoj službi, od 1. prosinca 2017. takav ukupno ostvareni radni staž smatra se neprekidnim stažem u javnoj službi (staž kod istog poslodavca) za ostvarivanje radnih i materijalnih prava. Dakle, odredba čl. 48. st.3. TKU-a primjenjuje se od 1. prosinca 2017. godine.“
Jednako tako Povjerenstvo ostaje i pri svom Tumačenju br. 149/19 od 12. studenoga 2019. godine koje glasi: „U konkretnom slučaju zaposlenica je dana 3. studenoga 2018. godine ostvarila pravo na isplatu jubilarne nagrade za ostvarenih 10 godina neprekidnog radnog staža u državnoj odnosno javnoj službi.  Budući da je u vrijeme ostvarivanja navedenog prava zaposlenica bila zaposlena u Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, obvezu isplate predmetne jubilarne nagrade ima navedena Agencija.“
Navedena tumačenja nisu u koliziji. Od stupanja na snagu odredbe članka 48. stavka 3. TKU-a (01. prosinca 2017.) u neprekinuti staž u javnim i državnim službama računa se ukupno ostvareni neprekinuti radni staž u javnim i državnim službama, uključujući i staž koji je sukladno uvjetima iz članka 48. stavka 3. TKU-a ostvaren prije 01. prosinca 2017. godine.
 
Članak 50.
Tumačenje br. 27/18 od 5. lipnja 2018.

Radni staž ostvaren u inozemstvu računa se u radni staž za uvećanje plaće od 0,5% pod uvjetom da se isti računa u Republici Hrvatskoj u staž osiguranja za mirovinu, odnosno ako je tako regulirano međunarodnim ugovorima (sporazumima) Republike Hrvatske i pojedinih drugih država ili se radi o stažu u zemljama Europske unije nakon 1. srpnja 2013. godine.


Tumačenje br. 69/19 od 1. veljače 2019. godine

Radni staž nije definiran Temeljnim kolektivnim ugovorom, a niti bilo kojim drugim propisom. Stoga, prema mišljenju Povjerenstva, da bi se radilo o radnom stažu u smislu prava na uvećanje plaće iz Temeljnog kolektivnog ugovora, trebaju biti ispunjena dva uvjeta: 1. da je to radi za koji su plaćeni doprinosi, i 2. da se to razdoblje prema propisima mirovinskog osiguranja računa u staž osiguranja, neovisno da li se radi o radu kod poslodavca ili o samostalnom radu. Međutim, u radni staž se ne računa produženo osiguranje za vrijeme nezaposlenosti.


Tumačenje br. 167/19 od 11. prosinca 2019.

Zaposlenici na javnim visokim učilištima su javni službenici i namještenici na koje se primjenjuje Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama i tumačenja odredaba tog kolektivnog ugovora koje je dalo nadležno Povjerenstvo za tumačenje. Radni staž nije definiran Temeljnim kolektivnim ugovorom, a niti bilo kojim drugim propisom. Stoga, prema mišljenju Povjerenstva, da bi se radilo o radnom stažu u smislu prava na uvećanje plaće iz Temeljnog kolektivnog ugovora, trebaju biti ispunjena dva uvjeta: 1. da je to rad za koji su plaćeni doprinosi i 2. da se to razdoblje prema propisima mirovinskog osiguranja računa u staž osiguranja, neovisno da li se radi o radu kod poslodavca ili o samostalnom radu.


Tumačenje br. 168/19 od 11. prosinca 2019.

Radni staž nije definiran Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama, a niti bilo kojim drugim propisom. Stoga, prema mišljenju Povjerenstva, da bi se radilo o radnom stažu u smislu prava na uvećanje plaće iz Temeljnog kolektivnog ugovora, trebaju biti ispunjena dva uvjeta: 1. da je to rad za koji su plaćeni doprinosi i 2. da se to razdoblje prema propisima mirovinskog osiguranja računa u staž osiguranja, neovisno da li se radi o radu kod poslodavca ili o samostalnom radu. Slijedom navedenog, i poljoprivredni staž za koji su plaćeni doprinosi računa se u radni staž potreban za uvećanje plaće temeljem članka 50. TKU-a.


Tumačenje br. 180/20 od 23. siječnja 2020.

Radni staž nije definiran Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama, a niti bilo kojim drugim propisom. Stoga, prema mišljenju Povjerenstva, da bi se radilo o radnom stažu u smislu prava na uvećanje plaće iz Temeljnog kolektivnog ugovora, trebaju biti ispunjena dva uvjeta: 1. da je to rad za koji su plaćeni doprinosi i 2. da se to razdoblje prema propisima mirovinskog osiguranja računa u staž osiguranja, neovisno da li se radi o radu kod poslodavca ili o samostalnom radu. Slijedom navedenog, i poljoprivredni staž i staž na osnovi samostalnog obrta, za koji su plaćeni doprinosi, računa se u radni staž potreban za uvećanje plaće temeljem članka 50. TKU-a.

 
Članak 52.
Tumačenje br. 125/19 od 18. listopada 2019.

Sukladno članku 52. stavcima 3. i 4. TKU-a, sindikalni povjerenik ima pravo na temeljiti i neometani uvid u isplatu plaća s pravom na uvid u uplatu poreza i doprinosa za svakog zaposlenika najmanje jednom mjesečno. Struktura odbitaka odnosno ustegnuća iz plaće zaposlenika ne može biti predmet javne objave te je dužnost sindikalnog povjerenika čuvati tajnost tih podataka. Povjerenstvo nije nadležno za tumačenje Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka, već je isto u nadležnosti Agencije za zaštitu osobnih podataka.



 
Članak 53.
Tumačenje br. 24/18 od 7. svibnja 2018.

Pravo na uvećanje osnovne plaće zaposlenika iz čl.53. st.2. TKU-a ugovoreno je samo za zaposlenike koji imaju znanstveni stupanj magistra znanosti odnosno znanstveni stupanj doktora znanosti.


Tumačenje br. 51/18 od 10. listopada 2018.

Temeljem članka 53. TKU-a zaposleniku koji ima znanstveni stupanj magistra pripada uvećanje plaće od 8%. Dakle, pravo ne pripada zaposlenicima koji su završili stručni ili sveučilišni specijalistički studij.


Tumačenje br. 100/19 od 5. travnja 2019.

Sukladno članku 53. TKU-a, svakom zaposleniku koji ima znanstveni stupanj magistra znanosti pripada uvećanje plaće od 8%.


Tumačenje br. 169/19 od 11. prosinca 2019.

Sukladno članku 53. stavku 2. TKU-a, svakom zaposleniku koji ima znanstveni stupanj doktora znanosti pripada pravo na uvećanje osnovne plaće za 15%, neovisno o tome je li doktorat znanosti u funkciji radnog mjesta ili nije.
 

Tumačenje br. 170/19 od 11. prosinca 2019.

Povjerenstvo za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama nije nadležno tumačiti Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi. Sukladno važećim odredbama članka 53. stavka 2. TKU-a, pravo na uvećanje osnovne plaće ugovoreno je samo za zaposlenike koji imaju znanstveni stupanj magistra znanosti odnosno znanstveni stupanj doktora znanosti.


 
Članak 55.
Tumačenje br. 67/19 od 29. siječnja 2019.

Poslodavac je dužan zaposleniku osigurati povoljniju normu i to bez smanjenja njegove plaće u slučaju kada tijekom radnog vijeka zaposlenika dođe do smanjenja njegove radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenja radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredne opasnosti od nastanka smanjenja radne sposobnosti koju je utvrdilo ovlašteno tijelo u skladu s posebnim propisom i jednog od propisanih uvjeta (starosti, profesionalne bolesti ili povrede na radu).


Tumačenje br. 186/20 od 6. veljače 2020.

Sukladno članku 55. TKU-a, u slučaju kada tijekom radnog vijeka zaposlenika dođe do smanjenja njegove radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenja radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredne opasnosti od nastanka smanjenja radne sposobnosti koju je utvrdilo ovlašteno tijelo u skladu s posebnim propisom i jednog od sljedećih uvjeta: starosti - 5 godina pred starosnu mirovinu ili profesionalne bolesti ili povrede na radu, poslodavac je dužan zaposleniku osigurati povoljniju normu i to bez smanjenja njegove plaće koju je ostvario u vremenu prije nastupa spomenutih okolnosti. Povjerenstvo za tumačenje TKU-a nije nadležno za tumačenje Zakona o radu.



 
Članak 56.
Tumačenje br. 68/19 od 1. veljače 2019. godine

Dodatak za uspješnost na radu iz članka 56. se može isplatiti tek po donošenju uredbe Vlade.


 
 
Članak 58.
Tumačenje br. 50/18 od 10. listopada 2018.

Članak 58. TKU-a o naknadi za vrijeme bolovanja odnosi se na sve zaposlenike u javnim službama. Međutim, ukoliko je zakonom ili nekim drugim propisom pitanje naknade za vrijeme bolovanja riješeno povoljnije za zaposlenika, na zaposlenika se primjenjuje povoljnije pravo.
 
 
Članak 59.
Tumačenje br. 39/18 od 4. srpnja 2018.

Sukladno čl. 59. st. 3. TKU-a regres se isplaćuje jednokratno najviše jednom godišnje najkasnije do 15. srpnja tekuće godine, a zaposlenicima koji se kasnije zaposle ili zbog duljeg bolovanja, korištenja rodiljnog, roditeljskog dopusta i sl. nisu u to vrijeme na poslu, regres se isplaćuje najkasnije 7 dana prije početka korištenja godišnjeg odmora.
 

Tumačenje br. 59/19 od 29. siječnja 2019.

Pravo na regres za korištenje godišnjeg odmora ostvaruje svaki zaposlenik koji u tekućoj godini koristi makar i razmjerni dio godišnjeg odmora.
 

Tumačenje br. 60/19 od 29. siječnja 2019.

Osobe na stručnom osposobljavanju za rad bez zasnivanja radnog odnosa nisu zasnovale radni odnos i ne ide im radni staž.
 

Tumačenje br. 80/19 od 07.veljače 2019. godine

Za ostvarivanje prava na regres za korištenje godišnjeg odmora, dovoljno je da zaposlenik u tekućoj godini koristi makar i jedan dan godišnjeg odmora.
 
 
Tumačenje br. 128/19 od 18. listopada 2019.

U konkretnom slučaju zaposlenica u 2019. godini ima pravo na isplatu regresa za 2018. godinu i pravo na isplatu regresa za 2019. godinu.


Tumačenje br. 172/19 od 11. prosinca 2019.

Pravo na regres za korištenje godišnjeg odmora veže se uz stvarno korištenje godišnjeg odmora. Bez obzira koristi li zaposlenik jedan dan godišnjeg odmora ili cijeli godišnji odmor, ostvaruje pravo na puni iznos regresa.


 
Članak 61.
Tumačenje br. 87/19 od 22. ožujka 2019. godine

U slučaju mrtvorođenog djeteta zaposlenik ima pravo na pomoć u slučaju smrti djeteta u visini jedne proračunske osnovice.
 

Tumačenje br. 145/19 od 12. studenoga 2019.

Pomoć u slučaju smrti zaposlenika u visini 2 proračunske osnovice iz članka 61. TKU-a isplaćuje se na tekući račun zaposlenika koji je preminuo.
 
 
 
Članak 62.
Tumačenje br. 1/18 od 12. ožujka 2018.

S osnove jednog neprekidnog bolovanja dužeg od 90 dana zaposlenica može ostvariti pravo na jednu pomoć, jednom godišnje u visini jedne proračunske osnovice, bez obzira što je neprekidno bolovanje započeto u jednoj, a završeno u drugoj kalendarskoj godini. S obzirom da je zaposlenica to pravo konzumirala u 2017. godini, s osnove istog bolovanja nema pravo na isplatu pomoći u 2018. godini.


Tumačenje br. 21/18 od 7. svibnja 2018.

Zaposlenik koji je u 2017. godini, sukladno čl. 62. TKU-a, ostvario pravo na pomoć u slučaju bolovanja u neprekidnom trajanju dužem od 90 dana, ostvaruje pravo na pomoć i u 2018. godini pod uvjetom da je (s osnove istog ili drugog bolovanja) i u toj godini na bolovanju u neprekidnom trajanju dužem od 90 dana.
 

Tumačenje br. 22/18 od 7. svibnja 2018.

Zaposlenik ima pravo na isplatu pomoći iz čl. 62. TKU-a jednom godišnje za svaku kalendarsku godinu u kojoj je ostvario bolovanje u neprekidnom trajanju dužem od 90 dana. 
 

Tumačenje br. 34/18 od 20. lipnja 2018.

Sukladno odredbama čl. 62. st. 3. TKU-a, u konkretnom slučaju zaposlenica ima pravo na pokriće troškova nabave amplifikatora – megafona, pod uvjetom da trošak nabave navedenog pomagala nije odobren od strane HZZO-a temeljem obveznog i dopunskog zdravstvenog osiguranja. Trošak se nadoknađuje u visini plaćenog iznosa, a najviše do iznosa jedne proračunske osnovice jednom godišnje.
 

Tumačenje br. 35/18 od 20. lipnja 2018.

Sukladno odredbama čl. 62. st. 1. TKU-a, zaposlenica ima pravo na pomoć za bolovanje u neprekidnom trajanju dužem od 90 dana i u slučaju privremene nesposobnosti za rad uslijed komplikacija u trudnoći.


Tumačenje br. 63/19 od 29. siječnja 2019.

Zaposlenik ima pravo na isplatu pomoći u slučaju nastanka invalidnosti, pri čemu se nastanak invalidnosti utvrđuje dostavom konačnog rješenja nadležnog tijela sukladno posebnim propisima. Stoga se rješenje o tjelesnom oštećenju ne može priznati kao dokaz i osnova za isplatu pomoći zaposleniku sukladno članku 62. st.1. TKU-a.


Tumačenje br. 64/19 od 29. siječnja 2019.

Radi ostvarivanja prava na pomoć za pokriće troškova liječenja, potrebno je postojanje preporuke nadležnog liječnika specijaliste po pravilima medicinske struke, da je to prijeko potrebito i nenadomjestivo za zaposlenika, dijete ili supružnika, te da troškovi nisu odobreni od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje temeljem obveznog i dopunskog zdravstvenog osiguranja. Svi navedeni uvjeti trebaju biti ispunjeni kumulativno. Ukoliko nisu ispunjeni svi uvjeti kumulativno, zaposlenica ne ostvaruje pravo na pomoć.


Tumačenje br. 71/19 od 1. veljače 2019. godine

Zaposlenik ostvaruje pravo na pomoć radi pokrića troškova prilikom nabave medicinskih pomagala pod uvjetom da postoji preporuka nadležnog liječnika specijaliste po pravilima medicinske struke, da je to prijeko potrebito i nenadomjestivo za zaposlenika, dijete ili supružnika, a troškovi nisu odobreni od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje temeljem obveznog i dopunskog zdravstvenog osiguranja. Svi navedeni uvjeti trebaju biti ispunjeni kumulativno. Za ispunjenje uvjeta potrebno je priložiti dokaz sa obrazloženjem o odbijanju zahtjeva.


Tumačenje br. 76/19 od 5. veljače 2019.

Sukladno članku 62., stavku 2. TKU-a, potpuni gubitak radne sposobnosti smatra se nastankom invalidnosti zaposlenika te se te osnove se može isplatiti pomoć.


Tumačenje br. 79/19 od 7. veljače 2019.

Zaposlenik koji je u 2017. godini, sukladno članku 62. TKU-a, ostvario pravo na pomoć u slučaju bolovanja u neprekidnom trajanju dužem od 90 dana, ostvaruje pravo na pomoć i u 2018. godini, pod uvjetom da je (s osnove istog ili drugog bolovanja) i u toj godini na bolovanju u neprekidnom trajanju dužem od 90 dana. Zaposlenik ima pravo na pomoć jednom godišnje u visini jedne proračunske osnovice.


Tumačenje br. 84/19 od 26. veljače 2019. godine

Sukladno odredbama članka 62., stavka 3. TKU-a, u konkretnom slučaju zaposlenica ima pravo na pokriće troškova nabave očne proteze, pod uvjetom da trošak nabave navedenog pomagala nije odobren od strane HZZO-a temeljem obveznog i dopunskog zdravstvenog osiguranja. Trošak se nadoknađuje u visini plaćenog iznosa, a najviše do iznosa jedne proračunske osnovice jednom godišnje.

 
Tumačenje br. 85/19 od 26. veljače 2019. godine

Dioptrijske naočale ubrajaju se u medicinska pomagala za koje nadležni liječnik specijalist po pravilima medicinske struke mora utvrditi da li je to prijeko potrebito za zaposlenika, dijete ili supružnika, a troškovi nisu odobreni od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje temeljem obveznog i dopunskog zdravstvenog osiguranja. Svi navedeni uvjeti trebaju biti ispunjeni kumulativno. Za ispunjenje uvjete potrebno je priložiti dokaz sa obrazloženjem o odbijanju zahtjeva.


Tumačenje br. 88/19 od 22. ožujka 2019. godine

Dioptrijske naočale ubrajaju se u medicinska pomagala za koja nadležni liječnik specijalist po pravilima medicinske struke mora utvrditi da li je to prijeko potrebito za zaposlenika, dijete ili supružnika, a troškovi nisu odobreni od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje temeljem obveznog i dopunskog osiguranja. Ako je HZZO odobrio samo dio troškova, zaposlenik nema pravo na pomoć. Svi navedeni uvjeti trebaju biti ispunjeni kumulativno.


Tumačenje br. 89/19 od 22. ožujka 2019. godine

Pravo na pomoć u slučaju nastanka invalidnosti zaposlenika, malodobne djece ili supružnika zaposlenika isplaćuje se u trenutku nastanka invalidnosti.
 

Tumačenje br. 111/19 od 10. svibnja 2019.

Zaposlenik koji je u jednoj godini, sukladno članku 62. TKU-a, ostvario pravo na pomoć u slučaju bolovanja u neprekidnom trajanju dužem od 90 dana, ostvaruje pravo na pomoć i u drugoj godini pod uvjetom da je (s osnove istog ili drugog bolovanja) i u toj godini na bolovanju u neprekidnom trajanju dužem od 90 dana.


Tumačenje br. 113/19 od 18. srpnja 2019.

Zaposlenica ne ostvaruje pravo na pomoć iz članka 62. stavka 1. podstavka 1. TKU-a za 2018. godinu jer u toj godini nije ispunjen uvjet bolovanja u neprekidnom trajanju dužem od 90 dana, ali s osnove tog bolovanja ostvaruje pravo na navedenu pomoć za 2019. godinu.
 

Tumačenje br. 114/19 od 18. srpnja 2019.

Nastanak invalidnosti utvrđuje se dostavom konačnog rješenja nadležnog tijela sukladno posebnim propisima. Rješenje o tjelesnom oštećenju supružnika zaposlenika ne može se priznati kao dokaz i osnova za isplatu pomoći zaposleniku sukladno članku 62. stavku 1. TKU-a.
 

Tumačenje br. 121/19 od 7. listopada 2019.

Nastanak invalidnosti utvrđuje se dostavom konačnog rješenja nadležnog tijela sukladno posebnim propisima. Rješenje o tjelesnom oštećenju malodobnog djeteta zaposlenika ne može se priznati kao dokaz i osnova za isplatu pomoći zaposleniku sukladno članku 62. stavku 1. TKU-a.
 

Tumačenje br. 124/19 od 18. listopada 2019.

Sukladno članku 62. stavku 1. TKU-a, zaposlenik ima pravo na pomoć u slučaju nastanka invalidnosti malodobnog djeteta pod uvjetom da nastanak invalidnosti dokaže poslodavcu dostavom konačnog rješenja nadležnog tijela o nastanku invalidnosti.
Dioptrijske naočale ubrajaju se u medicinska pomagala za koja nadležni liječnik specijalist po pravilima medicinske struke mora utvrditi da li je to prijeko potrebito za zaposlenika, dijete ili supružnika, a troškovi nisu odobreni od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje temeljem obveznog i dopunskog osiguranja. Ako je HZZO odobrio samo dio troškova, zaposlenik nema pravo na pomoć. Svi navedeni uvjeti trebaju biti ispunjeni kumulativno.
 

Tumačenje br. 129/19 od 28. listopada 2019.

Zaposlenik koji je u jednoj godini, sukladno čl. 62. TKU-a, ostvario pravo na pomoć u slučaju bolovanja u neprekidnom trajanju dužem od 90 dana, ostvaruje pravo na pomoć i u sljedećoj godini pod uvjetom da je (s osnove istog ili drugog bolovanja) i u toj godini na bolovanju u neprekidnom trajanju dužem od 90 dana. Zaposlenik s osnove prava na pomoć u slučaju bolovanja u neprekidnom trajanju dužem od 90 dana, može ostvariti pravo na jednu pomoć godišnje.
 

Tumačenje br. 130/19 od 28. listopada 2019.

Nadležni liječnik specijalist po pravilima medicinske struke mora utvrditi jesu li lijekovi prijeko potrebiti i nenadomjestivi za zaposlenika, dijete ili supružnika zaposlenika. Ako je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje odobrio cijeli trošak ili samo dio troškova nabave lijekova, zaposlenik nema pravo na pomoć. Svi navedeni uvjeti trebaju biti ispunjeni kumulativno.


 Tumačenje br. 131/19 od 28. listopada 2019.

Zaposlenik ostvaruje pravo na pomoć u slučaju nastanka invalidnosti malodobnog djeteta koja se utvrđuje pravomoćnim rješenjem o invalidnosti nadležne službe socijalne skrbi ili na temelju: rješenja nadležnog Centra za socijalnu skrb o pravu na dopust zbog njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje kojim je ostvareno pravo na rad s polovicom punog radnog vremena zbog pojačane njege djeteta do tri godine života, prava na dopust za njegu djeteta s težim smetnjama u razvoju do 8. godine i nakon 8. godine života djeteta s težim smetnjama u razvoju, rješenja Centra za socijalnu skrb kojim je priznato pravo na invalidninu ili pravo na tuđu njegu i pomoć.
     

Tumačenje br. 132/19 od 28. listopada 2019.

Zaposlenik koji je u jednoj godini, sukladno čl. 62. TKU-a, ostvario pravo na pomoć u slučaju bolovanja u neprekidnom trajanju dužem od 90 dana, ostvaruje pravo na pomoć i u sljedećoj godini pod uvjetom da je (s osnove istog ili drugog bolovanja) i u toj godini na bolovanju u neprekidnom trajanju dužem od 90 dana. Zaposlenik s osnove prava na pomoć u slučaju bolovanja u neprekidnom trajanju dužem od 90 dana, može ostvariti pravo na jednu pomoć godišnje. Povjerenstvo nije nadležno za tumačenje poreznih propisa, no napominjemo da je iznos pomoći iz članka 62. TKU-a ugovoren u neto iznosu (čl. 88. TKU-a).
 

Tumačenje br. 133/19 od 28. listopada 2019.

U konkretnom slučaju zaposlenica ima pravo na pomoć u slučaju bolovanja za 2018. godinu, sukladno članku 62. TKU-a.
 

Tumačenje br. 134/19 od 28. listopada 2019.

Zaposlenica koja je u 2017. godini, sukladno članku 62. TKU-a, ostvarila pravo na pomoć u slučaju bolovanja u neprekidnom trajanju dužem od 90 dana, ostvaruje pravo na pomoć i u 2018. godini pod uvjetom da je (s osnove istog ili drugog bolovanja) i u toj godini na bolovanju u neprekidnom trajanju dužem od 90 dana. Sukladno navedenom, u konkretnom slučaju zaposlenica ima pravo na pomoć u slučaju bolovanja i za 2018. godinu.
 

Tumačenje br. 135/19 od 28. listopada 2019.

Pravo na pomoć u slučaju nastanka invalidnosti zaposlenika, malodobne djece ili supružnika zaposlenika isplaćuje se u trenutku nastanka invalidnosti. Slijedom navedenog, s osnove nastanka invalidnosti zaposlenika, malodobne djece ili supružnika zaposlenika, pravo na pomoć isplaćuje se samo jedanput (jednokratno, s osnove nastanka invalidnosti).
 

Tumačenje br. 151/19 od 19. studenoga 2019.

Terapeutske leće ubrajaju se u medicinska pomagala za koja nadležni liječnik specijalist po pravilima medicinske struke mora utvrditi da li je to prijeko potrebito za zaposlenika, dijete ili supružnika, a troškovi nisu odobreni od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje temeljem obveznog i dopunskog osiguranja. Ako je HZZO odobrio samo dio troškova, zaposlenik nema pravo na pomoć. Svi navedeni uvjeti trebaju biti ispunjeni kumulativno.


Tumačenje br. 152/19 od 19. studenoga 2019.

Ukoliko je bolovanje u neprekidnom trajanju, zaposlenik ima pravo na pomoć u slučaju bolovanja u neprekidnom trajanju dužem od 90 dana bez obzira na promjenu razloga (osnove) bolovanja.


Tumačenje br. 174/19 od 17. prosinca 2019.

U konkretnom slučaju zaposlenica ima pravo na pomoć u slučaju nastanka invalidnosti iz članka 62. TKU-a budući da joj je konačnim rješenjem nadležnog tijela utvrđeno svojstvo civilnog invalida rata, bez obzira na postotak oštećenja organizma. Navedena pomoć isplaćuje se jednokratno prilikom utvrđenja nastanka konkretne invalidnosti. Ako je zaposlenici temeljem prvog rješenja kojim joj se utvrđuje nastanak invalidnosti isplaćena pomoć iz članka 62. TKU-a, zaposlenica ne može ponovno ostvariti pravo na pomoć temeljem rješenja kojim joj se samo mijenja postotak iste invalidnosti.


 Tumačenje br. 184/20 od 28. siječnja 2020.

Zaposlenik bi pravo na pokriće troškova nabave medicinskih pomagala za punoljetno dijete mogao ostvariti samo u slučaju kada je punoljetnom djetetu rješenjem nadležnog tijela utvrđena potpuna i trajna nesposobnost za samostalni život i rad sukladno posebnim propisima.

 
Članak 63.
Tumačenje br. 2/18 od 12. ožujka 2018.

Puna naknada troškova prijevoza ne odnosi se na naknadu prijevoza u mjestu u koje je zaposlenik upućen na službeno putovanje.
 

Tumačenje br. 4/18  od 12. ožujka 2018.

Ako je nastavnik upućen na službeno putovanje ima pravo na punu dnevnicu ako putovanje traje više od 12 sati, a pola dnevnice ako putovanje traje više od 8 sati, a manje od 12 sati.


Tumačenje 72/19 od 5. veljače 2019.

Sukladno članku 63. TKU-a, za obračun satnice potrebne za isplatu dnevnice računaju se svi sati provedeni na službenom putovanju (ne samo sati provedeni u vožnji).


Tumačenje br. 77/19 od 5. veljače 2019.

Za obračun dnevnice uzima se u obzir ukupan broj sati provedenih na putu od polaska na službeno putovanje do povratka sa službenog putovanja.


Tumačenje br. 82/19 od 07. veljače 2019. godine

Ako je zaposleniku na službenom putu, na teret poslodavca osiguran jedan obrok (ručak ili večera), iznos dnevnice se umanjuje za 30%, odnosno za 60% ako su osigurana dva obroka (ručak i večera).


Tumačenje br. 115/19 od 18. srpnja 2019.

Vozači sanitetskog prijevoza koji provedu više od 12 sati na putu izvan svoje županije imaju pravo na dnevnicu sukladno članku 63. TKU-a.
 

Tumačenje br. 143/19 od 12. studenoga 2019.

Sukladno članku 63. stavku 3. TKU-a, zaposlenik ima pravo na punu dnevnicu ako putovanje traje više od 12 sati. Tragom navedenog, za putovanje u trajanju od točno 12 sati zaposlenik ima pravo na pola dnevnice.
 

Tumačenje br. 144/19 od 12. studenoga 2019.

Odredbom članka 63. stavka 5. TKU-a propisano je da ako dođe do promjene poreznih propisa kojima se neoporezivi iznos dnevnice povećava, od dana primjene toga propisa toliko se povećava iznos dnevnice iz članka 63. stavka 2. TKU-a. Sukladno navedenom, počevši od 1. rujna 2019. godine, temeljem Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o porezu na dohodak (NN br. 80/19), dnevnica za službeno putovanje u zemlji isplaćuje se u visini od 200,00 kuna.


Tumačenje br. 157/19 od 27. studenoga 2019.

Članak 49. stavak 3. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN br. 112/17, 12/18) odnosi se samo na inozemne dnevnice zaposlenih u javnim službama. Uredba o izdacima za službena putovanja u inozemstvo koji se korisnicima državnog proračuna priznaju u materijalne troškove (NN br. 50/1992) je još uvijek na snazi.


Tumačenje br. 158/19 od 27. studenoga 2019.

Sukladno članku 7. stavku 11. Pravilnika o porezu na dohodak (NN br. 10/17, 128/17, 106/18, 1/19, 80/19) dnevnice za službena putovanja u zemlji i inozemstvu jesu naknade za pokriće izdataka prehrane, pića i prijevoza u mjestu u koje je radnik upućen na službeno putovanje i to iz mjesta u kojemu je mjesto rada ili iz mjesta prebivališta/uobičajenog boravišta radnika koji se upućuje na službeno putovanje u drugo mjesto (osim u mjesto u kojemu ima prebivalište ili uobičajeno boravište), a udaljenosti najmanje 30 kilometara.

Sukladno navedenom, isplata dnevnica ne veže se za granice županije nego za činjenicu da se zaposlenik upućuje na službeno putovanje iz jednog mjesta u drugo mjesto, a udaljenost između tih mjesta je najmanje 30 kilometara. Isto tako, zaposlenik koji je upućen na službeno putovanje u mjesto u kojem ima prebivalište ili uobičajeno boravište (u slučaju kada je mjesto rada različito od mjesta prebivališta) nema pravo na isplatu neoporezive dnevnice iako je udaljenost

između mjesta rada i mjesta u koje je upućen na službeno putovanje 30 kilometara ili veća. U konkretnom slučaju zaposlenica nema pravo na isplatu neoporezive dnevnice isključivo iz razloga jer je upućena na službeno putovanje u mjesto koje je isto kao i njezino mjesto prebivališta.
 
Članak 66.
Tumačenje br. 3/18 od 12. ožujka 2018.

Zaposlenik koji ostvaruje pravo na međumjesni prijevoz, ostvaruje i pravo na mjesni prijevoz ukoliko je udaljenost od mjesta prebivališta odnosno boravišta do stanice međumjesnog prijevoza najmanje dva kilometra.
 

Tumačenje br. 5/18 od 12. ožujka 2018.

Sukladno čl. 66. st. 10. TKU-a, u slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza kojeg zaposlenik na koristi nije predviđeno umanjenje od 25 %.
Obaveza isplate naknade za trošak prijevoza prema odredbama važećeg TKU-a počinje od 1. prosinca 2017. (naknada za prosinac 2017. koja se isplaćuje u siječnju). Ukoliko je zaposlenik dobio manju naknadu od one koja mu pripada, poslodavac mu je dužan isplatiti razliku do punog iznosa.
 
 
Tumačenje br. 6/18 od 12. ožujka 2018.

Zaposlenicima s navršenih 61 godinu, ako im je udaljenost od njihova prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada manja od dva kilometra,  poslodavac će naknaditi troškove prijevoza isključivo za kupljenu godišnju kartu ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte, samo gdje takav prijevoz postoji.
 

Tumačenje br. 7/18 od 12. ožujka 2018.

Zaposlenicima s navršenih 61 godinu, ako im je udaljenost od njihova prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada manja od dva kilometra,  poslodavac će nadoknaditi troškove prijevoza isključivo za kupljenu godišnju kartu, ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte, samo gdje takav prijevoz postoji.
 
 
Tumačenje br. 8/18 od 12. ožujka 2018.

Zaposlenicima s navršenih 61 godinu, ako im je udaljenost od njihova prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada manja od dva kilometra, poslodavac će nadoknaditi troškove prijevoza isključivo za kupljenu kartu, bez mogućnosti isplate naknade u visini cijene karte.
 
 
Tumačenje br. 9/18 od 12. ožujka 2018.

Pravo na naknadu troškova prijevoza ima zaposlenik pod uvjetom da je udaljenost od njegovog mjesta rada do mjesta prebivališta najmanje dva kilometra. Udaljenost iz čl. 66. st.1. utvrđuje se kao pješačka ruta. Ukoliko je udaljenost sukladno st.1. veća od dva kilometra imate pravo na naknadu troškova prijevoza za kupljenu kartu ili u visini cijene karte. Ukoliko je sukladno st.1. udaljenost manja od dva kilometra, a imate više od 61 godinu, imate pravo isključivo na naknadu troškova kupljene karte.
 

Tumačenje br.10/18 od 12. ožujka 2018.

Sukladno čl.66. st.3. TKU-a poslodavac vam je dužan nadoknaditi troškove prijevoza za kupnju mjesečne karte ukoliko ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte.
 

Tumačenje br. 11/18 od 12. ožujka 2018.

Zaposlenik koji je navršio 61 godinu, a udaljenost njegovog prebivališta od mjesta rada manja je od dva kilometra, te postoji organizirani prijevoz i mogućnost kupnje godišnje karte, nema pravo na isplatu naknade u visini cijene karte već isključivo na naknadu za kupljenu kartu.
 

Tumačenje br. 12/18 od 12. ožujka 2018.

Sukladno odredbama Zakona o prebivalištu zaposlenik je dužan prijaviti adresu boravišta. Ukoliko je prijavljena adresa boravišta različita od adrese prebivališta i ukoliko s prijavljene  adrese boravišta zaposlenik dolazi na posao, te ukoliko zaposlenik ima više od 61 godinu, a  prijavljena adresa boravišta je udaljena od mjesta rada manje od dva kilometra, ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza sukladno st. 3. čl. 66. TKU-a.
 

Tumačenje br. 13/18 od 14. ožujka 2018.

Od dana kada zaposlenik navrši 61 godinu života, a udaljenost njegovog prebivališta do mjesta rada manja je od dva kilometra, te postoji organizirani prijevoz i mogućnost kupnje karte, zaposlenik ima pravo isključivo na naknadu troškova za kupnju karte, bez mogućnosti isplate naknade u visini cijene karte.
 
 
Tumačenje br. 14/18 od 14. ožujka 2018.

Zaposlenik koji je navršio 61 godinu, a udaljenost njegovog prebivališta do mjesta rada manja je od dva kilometra, nema pravo na isplatu naknade u visini cijene karte već isključivo na naknadu za kupljenu kartu ukoliko javni prijevoz postoji.
 
 
Tumačenje br. 15/18 od 3. svibnja 2018.

U slučaju kada javni prijevoz nije organiziran tj. ne omogućuje zaposleniku redoviti dolazak na posao i povratak s posla u smislu odredaba st.8. i 9. čl.66. TKU-a, na  zaposlenika se primjenjuje odredba st.12. čl.66. TKU-a, a kojom je ugovoreno pravo zaposlenika na naknadu troškova prijevoza u visini od 1 kune po prijeđenom kilometru.
 
 
Tumačenje br. 16/18 od 3. svibnja 2018.

Poslodavac ispravno primjenjuje odredbu st.10. čl.66. TKU-a kada zaposleniku koji u slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza isti ne koristi, isplaćuje naknadu troškova prijevoza u visini 1/12 cijene godišnje karte. Poslodavac ispravno primjenjuje i odredbu st.12. čl.66. TKU-a kada zaposleniku, koji je sukladno st.15. čl.66. TKU-a pisano izjavio da nema organiziran javni prijevoz, isplaćuje naknadu troškova prijevoza u visini od 1 kn po prijeđenom kilometru.
 

Tumačenje br. 17/18 od 3. svibnja 2018.

U smislu čl.66. TKU-a, pod organiziranim javnim prijevozom smatra se isključivo onaj javni prijevoz koji zaposleniku omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla, u skladu s odredbama st. 9. čl. 66. TKU-a.
 

Tumačenje br. 18/18 od 3. svibnja 2018.

Zaposlenik voznim redom i rasporedom svog radnog vremena dokazuje da nema organiziranog javnog prijevoza odnosno da mu javni prijevoz ne omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla.
 

Tumačenje br. 19/18 od 3. svibnja 2018.

Zaposlenicima koji rade u turnusima i imaju organizirani javni prijevoz u skladu sa st.8. i 9. čl.66. TKU-a, naknada troškova prijevoza u visini cijene karte isplaćuje se u cijelom iznosu (puni iznos cijene karte). 
 

Tumačenje br. 20/18 od 7. svibnja 2018.

Povjerenstvo za tumačenje TKU-a nije nadležno za tumačenje, odnosno donošenje odluke o pravu na naknadu troškova prijevoza za udaljenost veću od 100 km, budući da je čl. 66. st. 5. TKU-a propisano da pravo na naknadu troškova prijevoza za udaljenost veću od 100 km utvrđuje nadležni ministar posebnom odlukom.
Sukladno čl. 66. st. 6. TKU-a, ako u roku od 90 dana od dana uredno zaprimljenog zahtjeva, nadležni ministar ne donese odluku, smatrat će se da zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza za udaljenost veću od 100 km u skladu sa člankom 66. TKU-a.
 

Tumačenje br. 26/18 od 5. lipnja 2018.

Iznos materijalnih prava iz čl. 66. TKU-a ugovoren je u neto iznosu, sukladno čl. 1. Dopune Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (NN 47/18) koja se primjenjuje od 1. prosinca 2017. godine.
 
 
Tumačenje br. 28/18 od 5. lipnja 2018.

Zaposlenica koja ima 100% tjelesno oštećenje ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla od prebivališta odnosno boravišta do stanice međumjesnog prijevoza neovisno o udaljenosti te od stanice međumjesnog prijevoza do mjesta rada neovisno o udaljenosti, sukladno stavcima 2., 10. i 13. čl. 66. TKU-a.
 

Tumačenje br. 29/18 od 5. lipnja 2018.

Zaposlenik koji ima 100% tjelesno oštećenje, a ima manje od dva kilometra od prebivališta do mjesta rada, ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla u visini cijene karte, neovisno o tome je li kupio kartu.
 

Tumačenje br. 30/18 od 5. lipnja 2018.

Zaposlenik nema pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla ukoliko je pješačkom rutom udaljenost od njegovog prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada manja od dva kilometra.
 

Tumačenje br. 31/18 od 20. lipnja 2018.

Sukladno čl. 66. st. 16. TKU-a zaposleniku se naknada za trošak prijevoza neće isplatiti za vrijeme korištenja rodiljnog i roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao.


Tumačenje br. 32/18 od 20. lipnja 2018.

Zaposleniku koji ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte odnosno koristi mjesečnu kartu, naknada za trošak prijevoza neće se isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Naknada troška mjesečne karte odnosno mjesečna karta neće se uskratiti u ostalim mjesecima u kojima zaposlenik koristi godišnji odmor.
 

Tumačenje br. 33/18 od 20. lipnja 2018.

Zaposleniku koji ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte odnosno koristi mjesečnu kartu, naknada za trošak prijevoza neće se isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Naknada troška mjesečne karte odnosno mjesečna karta neće se uskratiti u ostalim mjesecima u kojima zaposlenik koristi godišnji odmor. Međutim, zaposlenicima koji naknadu za trošak prijevoza ostvaruju u visini od 1 kune po prijeđenom kilometru ili koriste pojedinačne karte, naknada za trošak prijevoza neće se, sukladno čl. 66. st.16. TKU-a, isplatiti za dane godišnjeg odmora.
 

Tumačenje br. 36/18 od 20. lipnja 2018.

Zaposlenik nema pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla ukoliko je pješačkom rutom u bilo kojem smjeru udaljenost od njegovog prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada manja od dva kilometra.
 

Tumačenje br. 38/18 od 4. srpnja 2018.

U konkretnom slučaju zaposlenica nema organizirani javni prijevoz u skladu s odredbama čl. 66. st. 8. TKU-a i potrebno je primijeniti tumačenja Povjerenstva br. 15/18 i br. 18 /18.
Tumačenje br. 15/18: U slučaju kada javni prijevoz nije organiziran tj. ne omogućuje zaposleniku redoviti dolazak na posao i povratak s posla u smislu odredaba st.8. i 9. čl.66. TKU-a, na  zaposlenika se primjenjuje odredba st.12. čl.66. TKU-a, a kojom je ugovoreno pravo zaposlenika na naknadu troškova prijevoza u visini od 1 kune po prijeđenom kilometru.
Tumačenje br. 18/18: Zaposlenik voznim redom i rasporedom svog radnog vremena dokazuje da nema organiziranog javnog prijevoza odnosno da mu javni prijevoz ne omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla.
 

Tumačenje br. 40/18 od 10. srpnja 2018.

U slučaju da zaposleniku u dolasku na posao jedna vrsta javnog prijevoza (npr. autobus) osigurava organizirani javni prijevoz u skladu sa st. 8. i st. 9. čl. 66. TKU-a, a da mu pri povratku s posla organizirani javni prijevoz osigurava druga vrsta javnog prijevoza (npr. vlak), zaposlenik ima pravo na pojedinačne karte javnog prijevoza koji koristi odnosno ukoliko ne koristi javni prijevoz ima pravo na iznos u visini cijene pojedinačne karte za svaki dolazak i odlazak s posla.
 

Tumačenje br. 41/18 od 10. srpnja 2018.

Sukladno st. 11. čl. 66. TKU-a ako je od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada organiziran javni prijevoz iz st. 8. i 9. čl. 66. TKU-a od više prijevoznika, a koji prometuju na toj relaciji, naknada troškova prijevoza će se isplaćivati u onoj visini koja je povoljnija za poslodavca.
 

Tumačenje br. 42/18 od 10. srpnja 2018.

Zaposlenik koji za dolazak na posao i odlazak s posla koristi javni prijevoz treba poslodavcu predočiti kupljenju godišnju, mjesečnu odnosno pojedinačnu kartu.
 
 
Tumačenje br. 43/18 od 19. rujna 2018.

Smisao odredbe čl. 66. TKU -a je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, a ne da mu poslodavac naknadu troškova prijevoza uskrati s plaće.
 

Tumačenje br. 45/18 od 19. rujna 2018.

Zaposlenici koji imaju organizirani prijevoz od strane poslodavca koji im omogućuje redoviti dolazak na posao i odlazak s posla, nemaju pravo na naknadu troškova prijevoza ukoliko ne koriste prijevoz organiziran od strane poslodavca.
Zaposlenici koji od mjesta prebivališta odnosno boravišta do stajališta organiziranog prijevoza imaju više od 2 kilometra ostvaruju pravo na naknadu troškova prijevoza od mjesta prebivališta odnosno boravišta do stanice organiziranog prijevoza.
 

Tumačenje br. 46/18 od 19. rujna 2018.

Ukoliko temeljem planera putovanja Hrvatskog autokluba nije moguće izračunati najkraću pješačku rutu sa suvremenim pješačkim zastorom, najkraća ruta se može utvrditi sporazumno između poslodavca i zaposlenika, a ako takav sporazum nije moguće postići, neposrednom premjerom na terenu najkraće pješačke rute sa suvremenim pješačkim zastorom između mjesta prebivališta odnosno boravišta i mjesta rada. Ukoliko je udaljenost veća od 2 kilometra, ista se utvrđuje prema planeru Hrvatskog autokluba na temelju kartografske podloge Google Maps.
 

Tumačenje br. 47/18 od 10. listopada 2018.

Sukladno članku 66. stavku 12. TKU-a, u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 Kn po prijeđenom kilometru.
 

Tumačenje br. 48/18 od 10. listopada 2018.

Sukladno članku 66. stavku 12. TKU-a, ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 Kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine. Ako se troškovi mostarine i tunelarine ne mogu odvojiti od troškova cestarine, zaposleniku pripada pravo naknade cjelokupnog jedinstvenog iznosa (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine – ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla). Glede iznosa materijalnih prava Povjerenstvo upućuje na zaključak broj 26/18 od 5. lipnja 2018. godine: Iznos materijalnih prava iz članka 66. TKU-a ugovoren je u neto iznosu, sukladno članku 1. Dopune Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (NN 47/18), koja se primjenjuje od 1. prosinca 2017. godine.
 

Tumačenje br. 53/18 od 19. studenoga 2018.

U slučaju računanja udaljenosti iz članka 66. stavka 1. TKU-a, kao pješačka ruta smatra se svaka ruta koja omogućava sigurno kretanje pješaka od mjesta prebivališta odnosno mjesta boravišta do mjesta rada.
 

Tumačenje br. 54/18 od 19. studenoga 2018.

Ukoliko se mjesto rada ne nalazi stvarno na lokaciji koju pokazuje satelitska snimka, za utvrđivanje prava u obzir se uzima samo faktično mjesto rada.
 

Tumačenje br. 55/18 od 19. studenoga 2018.

Zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla i kada je udaljenost manja od dva kilometra, samo u slučaju kada je u pitanju 100% tjelesno oštećenje utvrđeno rješenjem nadležnog tijela.
 
 
Tumačenje br. 56/18 od 19. studenoga 2018.

Radi ostvarivanja prava iz članka 66. stavka 2. TKU-a potrebno je utvrđenje stanja putem rješenja nadležnog tijela.
 

Tumačenje br. 57/18 od 19. studenoga 2018.

U dane kada je prijevoz organiziran zaposlenik ostvaruje pravo sukladno članku 66. stavcima 9. i 10. TKU-a, a u dane kada nema organiziranog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 Kn po prijeđenom kilometru.
 
 
Tumačenje br. 58/18 od 19. studenoga 2018.

Ukoliko zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Za dio gdje nije organiziran prijevoz isplaćuje se 1,00 Kn po prijeđenom kilometru za one dane kada zaposlenik dolazi na posao.
 

Tumačenje br. 61/19 od 29. siječnja 2019.

Da bi se prijevoz smatrao organiziranim, zaposleniku mora omogućavati redovan dolazak i odlazak s posla u sve radne dane.
 
 
Tumačenje br. 62/19 od 29. siječnja 2019.

Udaljenost iz članka 66. stavka 14. TKU-a računa se kao decimalni broj zaokružen na dvije decimale.
 

Tumačenje br. 70/19 od 1. veljače 2019. godine

Na radnika s navršenih 61 godinu, a koji koristi naknadu troška prijevoza i ima više od dva kilometra od mjesta prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada, ne može se primijeniti stavak 3. iz članka 66. TKU-a.


Tumačenje br. 73/19 od 5. veljače 2019.

Sukladno članku 66. stavku 11.TKU-a,  ako je od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada organiziran javni prijevoz iz stavka 8. i 9. ovoga članka od više prijevoznika, a koji prometuju na toj relaciji, naknada troškova prijevoza će se isplaćivati u onoj visini koja je povoljnija za poslodavca.


Tumačenje br. 74/19 od 5. veljače 2019.

Zaposleniku koji ostvaruje pravo na naknadu troška prijevoza u visini 1/12 godišnje karte, naknada za trošak prijevoza neće se isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Naknada troška prijevoza neće se uskratiti u ostalim mjesecima u kojima zaposlenik koristi godišnji odmor.


Tumačenje br. 78/19 od 07. veljače 2019. godine

Pod organiziranim javnim prijevozom smatra se onaj prijevoz koji omogućuje redoviti dolazak na posao kao i povratak s posla, u smislu članka 66., stavka 9., tako da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta. U slučaju postojanja javnog prijevoza kojeg zaposlenik ne koristi, zaposlenik će ostvariti pravo na naknadu troškova prijevoza, koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini 1/12 cijene godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, ili pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Zaposlenik voznim redom i rasporedom svog radnog vremena dokazuje da nema organiziranog javnog prijevoza odnosno da mu javni prijevoz ne omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla.


Tumačenje br. 83/19 od 07. veljače 2019. godine

Kombinirani prijevoz u smislu članka 66., stavka 13. TKU-a, ostvaruje radnik koji od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organizirani prijevoz na dijelu udaljenosti. Zaposlenik koji ostvaruje pravo na međumjesni prijevoz, ostvaruje i pravo na mjesni prijevoz ukoliko je udaljenost od mjesta prebivališta odnosno boravišta do stanice međumjesnog prijevoza najmanje dva kilometra.


Tumačenje br. 90/19 od 22. ožujka 2019. godine

Sukladno članku 66., stavku 9., da bi se prijevoz smatrao neorganiziranim, vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovne linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije je duže od 30 minuta. Zaposlenik voznim redom i rasporedom svog radnog vremena dokazuje da nema organiziranog javnog prijevoza, odnosno da mu javni prijevoz ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla. Vrijednost godišnje karte se ne umanjuje kada zaposlenik ide u dislociranu jedinicu.
 

Tumačenje br. 101/19 od 5. travnja 2019.

Obzirom da je HAK ukinuo Google Maps, do izmjena i dopuna članka 66. stavka 14. TKU-a, udaljenost u smislu stavka 14. se utvrđuje na temelju karte Google Mapsa putem stranice https://www.google.com/maps.  Navedeno tumačenje primjenjuje se od dana donošenja zaključka.
 

Tumačenje br. 102/19 od 17. travnja 2019.

Formulacija „u trajanju od preko 30 dana“ regulirana člankom 66. stavkom 18. TKU-a, odnosi se i na bolovanje. Poslodavac ima pravo tražiti povrat godišnje karte u slučaju bolovanja koje traje duže od 30 dana.
 

Tumačenje br. 103/19 od 17. travnja 2019.

Zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti u slučajevima kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao.
 

Tumačenje br. 104/19 od 17. travnja 2019.

U slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza kojeg zaposlenik ne koristi, zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza u visini 1/12 cijene godišnje karte u slučaju da postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte ili u visini pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.
 

Tumačenje br. 105/19 od 17. travnja 2019.

Zaposlenicima s navršenih 61 godinu, ako im je udaljenost od njihova prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada manja od dva kilometra, poslodavac će nadoknaditi troškove prijevoza za kupnju beskontaktne vrijednosne karte. Zaposlenik je dužan poslodavcu dostaviti dokaz o trošku kupljene karte na svoje ime.
 

Tumačenje br. 106/19 od 10. svibnja 2019.

S obzirom na ponovljeni upit, u konkretnom slučaju Povjerenstvo smatra da zaposlenik ima organizirani javni prijevoz. U dane kada zaposlenik ide u dislociranu jedinicu, uz godišnju kartu pripada mu i pravo na naknadu troška prijevoza u visini od 1 kune po prijeđenom kilometru.
 

Tumačenje br. 107/19 od 10. svibnja 2019.

Obzirom da je HAK ukinuo mogućnost korištenja kartografske podloge Google Maps, udaljenost u smislu članka 66. stavka 14. TKU-a utvrđuje se na temelju kartografske podloge Google Maps putem stranice https://www.google.com/maps
 

Tumačenje br. 108/19 od 10. svibnja 2019.                                             

Obzirom da zaposlenik ima tjelesno oštećenje od 60 % i navršenih 61 godinu života, ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla u visini od 1 kune po prijeđenom kilometru.
 

Tumačenje br. 109/19 od 10. svibnja 2019.

Zaposlenik ima pravo na naknadu uvećanih putnih troškova obzirom da zbog radova na cesti koristi duži put.
 

Tumačenje br. 110/19 od 10. svibnja 2019.

Budući da zaposleniku javni prijevoz u jednom smjeru ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla u smislu odredaba članka 66. stavaka 8. i 9. TKU-a, na zaposlenika se primjenjuje odredba članka 66. stavka 12. TKU-a kojom je ugovoreno pravo zaposlenika na naknadu troškova prijevoza u visini od 1 kune po prijeđenom kilometru. Zaposlenik voznim redom i rasporedom svog radnog vremena dokazuje da nema organiziranog javnog prijevoza odnosno da mu javni prijevoz ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla.


Tumačenje br. 116/19 od 7. listopada 2019.

Ako zaposlenik od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza na cijeloj udaljenosti već samo na dijelu, naknada troškova prijevoza isplaćuje se sukladno članku 66. stavku 13. TKU-a (pravo na kombinirani prijevoz).
 

Tumačenje br. 117/19 od 7. listopada 2019.

Zaposlenik voznim redom i rasporedom svog radnog vremena dokazuje da nema organiziranog javnog prijevoza odnosno da mu javni prijevoz ne omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla. Ako se iz navedene dokumentacije može utvrditi da javni prijevoz nije organiziran sukladno članku 66. stavcima 8. i 9. TKU-a, tada zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza sukladno članku 66. stavku 12. TKU-a (1,00 kn po prijeđenom kilometru).
 

Tumačenje br. 118/19 od 7. listopada 2019.

Za utvrđivanje udaljenosti između stanice javnog prijevoza i mjesta rada odnosno mjesta stanovanja uzima se u obzir udaljenost od mjesta rada odnosno mjesta stanovanja do službeno utvrđene stanice javnog prijevoznika.
 

Tumačenje br. 119/19 od 7. listopada 2019.

Da bi se prijevoz smatrao organiziranim, isti mora biti u oba smjera (na posao i s posla) organiziran sukladno članku 66. stavcima 8. i 9. TKU-a. Iz dostavljenih voznih redova dvaju prijevoznika proizlazi da niti jedan javni prijevoznik ne omogućava u oba smjera organizirani prijevoz sukladno članku 66. stavcima 8 i 9. TKU-a. Sukladno navedenom, radi se o neorganiziranom javnom prijevozu u kojem slučaju se za isplatu naknade troškova prijevoza na zaposlenika primjenjuje članak 66. stavak 12. TKU-a (1,00 kn po prijeđenom kilometru).
 

Tumačenje br. 120/19 od 7. listopada 2019.

Zaposleniku koji nakon dva neprekidna tjedna rada koristi tri ili četiri dana tjednog odmora (jer zbog prirode posla nije mogao koristiti tjedni odmor u prvom tjednu rada) ne uskraćuje se naknada troškova prijevoza za te dane tjednog odmora.
 

Tumačenje br. 122/19 od 18. listopada 2019.

Ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz koji zaposleniku omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla (u skladu sa čl. 66. st. 8. i 9. TKU-a), zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. U slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza kojeg zaposlenik ne koristi, zaposlenik će ostvariti pravo na naknadu troškova prijevoza koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini 1/12 cijene godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte ili pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.
 
 
Tumačenje br. 123/19 od 18. listopada 2019.

U konkretnom slučaju poslodavac je trebao postupiti sukladno tumačenju br. 32/18 od 20. lipnja 2018. godine prema kojem se zaposleniku koji ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte odnosno koristi mjesečnu kartu, naknada za trošak prijevoza neće isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, a naknada troška mjesečne karte odnosno mjesečna karta se neće uskratiti u ostalim mjesecima u kojima zaposlenik koristi godišnji odmor. Sukladno navedenom, zaposlenici koja je godišnji odmor koristila pretežito u srpnju, naknada troškova prijevoza ne isplaćuje se za taj mjesec, dok se za mjesec kolovoz i ostale mjesece u kojima koristi godišnji odmor, naknada troškova prijevoza isplaćuje u cijelosti (u visini iznosa mjesečne karte).
 

Tumačenje br. 126/19 od 18. listopada 2019.

Ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje, odnosno mjesečne karte, zaposlenik ima pravo na naknadu troška pojedinačne karte, po cjeniku prijevoznika.
 

Tumačenje br. 140/19 od 28. listopada 2019.

Trenutno važećim odredbama TKU-a (NN 128/17, 47/18) nije propisana obveza zaposlenika da poslodavcu daje mjesečni izvještaj dolazaka na posao. Prisutnost zaposlenika na radnom mjestu dokazuje se evidencijom radnog vremena koju je obvezan voditi poslodavac.
 

Tumačenje br. 141/19 od 28. listopada 2019.

U konkretnom slučaju, zaposlenica ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla u visini od 53 Kn (cijena pojedinačne karte), budući da članak 66. stavak 10. TKU-a propisuje da će u slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza kojeg zaposlenik ne koristi, zaposlenik ostvariti pravo na naknadu troškova prijevoza, koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini 1/12 cijene godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, ili pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.
 

Tumačenje br. 142/19 od 12. studenoga 2019.

U konkretnom slučaju zaposlenica ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla u visini cijene pojedinačne karte od 53,00 Kn.
 

Tumačenje br. 150/19 od 12. studenoga 2019.

Način ostvarivanja prava na isplatu naknade troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla ovisi o tome ima li zaposlenik organizirani ili neorganizirani javni prijevoz sukladno članku 66. stavcima 8. i 9. TKU-a. Ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. U slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza kojeg zaposlenik ne koristi, zaposlenik će ostvariti pravo na naknadu troškova prijevoza koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini 1/12 cijene godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte ili pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Zaposlenik voznim redom i rasporedom svog radnog vremena dokazuje postojanje organiziranog odnosno neorganiziranog prijevoza.
 

Tumačenje br. 162/19 od 27. studenoga 2019.

Sukladno članku 66. stavku 6. TKU-a, ako u roku od 90 dana od dana uredno zaprimljenog zahtjeva nadležni ministar ne donese odluku, smatra se da zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza u skladu sa člankom 66. TKU-a. Navedeno pravo na naknadu troškova prijevoza zaposlenik ostvaruje i za razdoblje u kojem se predmetna odluka čekala.


Tumačenje br. 163/19 od 27. studenoga 2019.

Sukladno članku 66. stavku 14. TKU-a, u slučaju računanja udaljenosti do dva kilometra, udaljenost se utvrđuje kao pješačka ruta.


Tumačenje br. 164/19 od 27. studenoga 2019.

Sukladno članku 66. stavku 14. TKU-a, u slučaju računanja udaljenosti do dva kilometra, udaljenost se utvrđuje kao najkraća pješačka ruta.


Tumačenje br. 165/19 od 27. studenoga 2019.

U konkretnom slučaju zaposlenica ima pravo na godišnju kartu koja vrijedi od 1. lipnja, a za dio dana u mjesecu svibnju u kojima je u obvezi dolaska na posao ima pravo na naknadu troškova pojedinačnih karata. Međutim, ako je poslodavcu umjesto kupnje pojedinačnih karata povoljnija kupnja godišnje karte i za mjesec svibanj, poslodavac može zaposlenici osigurati godišnju kartu i za cijeli mjesec svibanj.


Tumačenje br. 175/19 od 17. prosinca 2019.

Pod organiziranim javnim prijevozom smatra se onaj prijevoz koji omogućuje redoviti dolazak na posao kao i povratak s posla, u smislu članka 66. stavka 9. TKU-a, tako da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta. Zaposlenik voznim redom i rasporedom svog radnog vremena dokazuje da nema organiziranog javnog prijevoza odnosno da mu javni prijevoz ne omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla. Da bi se prijevoz smatrao organiziranim, isti mora biti u oba smjera (na posao i s posla) organiziran sukladno članku 66. stavcima 8. i 9. TKU-a. U konkretnom slučaju zaposlenica nema organizirani javni prijevoz u skladu s odredbama članka 66. TKU-a jer joj radno vrijeme završava u isto vrijeme kada polazi redovna linija javnog prijevoza (pod uvjetom da polazak sljedeće linije javnog prijevoza nije unutar 45 minuta od završetka radnog vremena). Slijedom navedenog, na zaposlenicu se primjenjuje odredba članka 66. stavka 12. TKU-a o pravu zaposlenice na naknadu troškova prijevoza u visini od 1 kune po prijeđenom kilometru.


Tumačenje br. 176/19 od 17. prosinca 2019.

Korištenje organiziranog javnog prijevoza na dijelu udaljenosti iz članka 66. stavka 13. TKU-a dokazuje se kupljenom kartom za javni prijevoz na navedenoj udaljenosti.
 
 
Tumačenje br. 177/19 od 17. prosinca 2019.

Sukladno članku 66. stavku 1. TKU-a, zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. U konkretnom slučaju, s obzirom da je zaposlenik prijavljen na adresi poslodavca, nema pravo na naknadu troškova prijevoza temeljem članka 66. TKU-a.


Tumačenje br. 181/20 od 23. siječnja 2020.

U smislu članka 66. TKU-a, pod organiziranim prijevozom smatra se mjesni i međumjesni prijevoz koji se međusobno ne isključuju, a koji zaposleniku omogućuju redoviti dolazak na posao i povratak s posla. U konkretnom slučaju, zaposlenica ima organiziran mjesni (ZET, Grad Zagreb) i međumjesni prijevoz (vlak). Vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska prve linije mjesnog prijevoza (ZET) ne prelazi 45 minuta te se takav prijevoz smatra organiziranim javnim prijevozom. Slijedom navedenog, zaposlenica ostvaruje pravo na naknadu troškova mjesnog i međumjesnog prijevoza.


Tumačenje br. 182/20 od 23. siječnja 2020.

Pod organiziranim javnim prijevozom u smislu članka 66. TKU-a smatra se mjesni i međumjesni prijevoz koji se međusobno ne isključuju, a koji zaposleniku omogućuju redoviti dolazak na posao i povratak s posla, što uključuje i privatne prijevoznike koji osiguravaju takav prijevoz. Zaposlenik koji ima organizirani javni prijevoz koji mu omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte odnosno troška pojedinačne karte ako kod prijevoznika koji osigurava organizirani javni prijevoz ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.
 

Tumačenje br. 183/20 od 23. siječnja 2020.

U konkretnom slučaju, putni troškovi zaposlenice obračunavaju se temeljem članka 66. stavka 13. TKU-a. Za dio udaljenosti na kojoj prijevoz nije organiziran zaposlenici se isplaćuje 1 kn po prijeđenom kilometru. Za dio udaljenosti na kojoj je prijevoz organiziran zaposlenici se isplaćuje naknada u visini cijene mjesečne karte u slučaju da zaposlenica koristi takav organizirani prijevoz, a ako zaposlenica ne koristi takav prijevoz, isplaćuje joj se naknada u visini cijene mjesečne karte ili u visini od 1 kn po prijeđenom kilometru (ovisno o tome što je za poslodavca povoljnije, o čemu odlučuje poslodavac). 


Tumačenje br. 188/20 od 6. veljače 2020.

Poslodavac nije u obvezi niti smije od zaposlenika tražiti da promijeni svoju izjavu o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza, a kako bi naknada troškova prijevoza bila povoljnija za poslodavca.
 

Tumačenje br. 189/20 od 6. veljače 2020.

Zaposlenik koji ima organizirani javni prijevoz i za dolazak na posao i odlazak s posla koristi takav prijevoz, sukladno članku 66. stavku 7. TKU-a, ima obvezu poslodavcu predočiti kupljenu godišnju, mjesečnu odnosno pojedinačnu kartu. Zaposlenik koji ima organizirani javni prijevoz, ali za dolazak na posao i odlazak s posla ne koristi takav prijevoz, sukladno članku 66. stavku 10. TKU-a ima pravo na naknadu troškova prijevoza u visini cijene godišnje, mjesečne ili pojedinačne karte i u tom slučaju nije u obvezi poslodavcu predočiti kartu.
 

Tumačenje br. 190/20 od 6. veljače 2020.

U slučaju kada javni prijevoz ne omogućuje zaposleniku redoviti dolazak na posao i odlazak s posla u smislu odredaba članka 66. stavaka 8. i 9. TKU-a, na  zaposlenika se primjenjuje odredba članka 66. stavka 12. TKU-a, a kojom je ugovoreno pravo zaposlenika na naknadu troškova prijevoza u visini od 1 kune po prijeđenom kilometru.
 

Tumačenje br. 192/20 od 6. veljače 2020.

U smislu članka 66. TKU-a, pod organiziranim javnim prijevozom smatra se isključivo onaj javni prijevoz koji zaposleniku omogućuje redoviti dolazak na posao i odlazak s posla, u skladu s odredbama članka 66. stavaka 8. i 9. TKU-a. Zaposlenik voznim redom i rasporedom svog radnog vremena dokazuje da nema organiziranog javnog prijevoza odnosno da mu javni prijevoz ne omogućuje redoviti dolazak na posao i odlazak s posla. Da bi se prijevoz smatrao organiziranim isti mora biti u oba smjera (na posao i s posla) organiziran sukladno članku 66. stavcima 8. i 9. TKU-a te zaposleniku mora omogućavati redoviti dolazak na posao i odlazak s posla u sve radne dane. Ako zaposlenik, sukladno voznom redu i rasporedu radnog vremena, nema u oba smjera i svaki radni dan prijevoz koji mu omogućava redoviti dolazak na posao i odlazak s posla prema članku 66. TKU-a, smatra se da zaposlenik nema organizirani javni prijevoz i ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza u visini 1 kune po prijeđenom kilometru.
 
 
 
 
Članak 68.
Tumačenje br. 25/18 od 7. svibnja 2018.

Zaposlenici u javnim službama ostvaruju pravo na isplatu jubilarne nagrade isključivo u skladu s čl. 68. TKU-a, a pod uvjetima iz čl. 48. TKU-a.
 

Tumačenje br. 49/18 od 10. listopada 2018.

Jubilarna nagrada za rad isplaćuje se zaposleniku pod uvjetima utvrđenim člankom 48. TKU-a. Za stjecanje prava na jubilarnu nagradu računa se neprekidni staž u javnim službama, bez obzira na promjenu poslodavca i bez obzira na ugovoreno radno vrijeme (puno ili nepuno).


Tumačenje 65/19 od 29. siječnja 2019.

Zaposlenica koja je bila u radnom odnosu od 1.10.1993. do 30.9.2018. ostvarila je 25 godina radnog staža, bez obzira što joj s 1.10.2018. prestaje radni odnos po sili zakona.
 

Tumačenje br. 156/19 od 19. studenoga 2019.

Zaposleniku se jubilarna nagrada isplaćuje za rad pod uvjetima utvrđenim člankom 48. TKU-a. U staž potreban za ostvarivanje prava na jubilarnu nagradu ne uračunava se staž osiguranja s povećanim trajanjem.
 
 
Članak 70.

Tumačenje br. 44/18 od 19. rujna 2018.

Za vrijeme neplaćenog dopusta ili neke druge okolnosti uslijed koje radni odnos miruje, zaposlenik nema pravo na isplatu božićnice, kao niti bilo kojeg prava koje proizlazi iz tekućeg rada. Pri tome, za isplatu je ključno radi li zaposlenik kod poslodavca na dan dospijeća božićnice (24. prosinca).


 

Članak 73.
Tumačenje br. 139/19 od 28. listopada 2019.

Vrijeme provedeno na sistematskom ili liječničkom pregledu na koji je zaposlenik upućen od strane poslodavca, smatra se vremenom provedenim na radu. Zaposlenik je obvezan vratiti se na rad nakon obavljenog pregleda pod uvjetom da mjesto i vrijeme obavljanja pregleda to omogućavaju.


Tumačenje br. 166/19 od 11. prosinca 2019.

U konkretnom slučaju zaposlenici imaju pravo na sistematski pregled pod uvjetima iz članka 73. stavaka 1. i 3. TKU-a. Ako ne postoji granski kolektivni ugovor koji određuje način i dinamiku upućivanja zaposlenika na sistematske preglede, navedeno je obvezan urediti poslodavac svojom odlukom.